Projekt: Kultura turizma

U prošlosti je park izgledao drugačije. Izvorni oblik parka nalikovao je maloj šumi s raznolikim grmljem. Nažalost mali grmovi posjećeni su zbog pervertita koji se upravo tuda svojedobno kretao (!?). Park je danas u potpunosti prilagođen socijalizaciji stanovnika Zapruđa. Staze i šetnice prolaze parkom, a nedavno su postavljene i sprave za vježbanje u sklopu projekta Živjeti zdravo. Organiziraju se i takozvane "fit subote" kada se ljudi okupljaju i zajedno vježbaju. Park je dobio ime po Vjekoslavu Majeru, hrvatskom pjesniku i pripovjedaču. Njegovo najslavnije djelo je Dnevnik malog Perice po kojem je kasnije snimljen najzagrebačkiji film Tko pjeva, zlo ne misli. Upravo zbog tog razloga, jedan je od prijedloga za buduće uređenje parka da se garaže uz istočni rub oslikaju motivima iz Majerova romana.

Travno je najgušće naseljeni kvart u cijeloj Hrvatskoj. U svojim se počecima, 30-ih godina prošlog stoljeća, ovaj kvart zvao Krčevine. To se promijenilo 1971. godine kada Travno dobiva sadašnji naziv zbog svojih brojnih zelenih površina. Za naziv kvarta zaslužan je Gustav Krklec, čovjek po kome je nazvana i osnovna škola. Razlog je tako velikog broja ljudi zgrada Mamutica, najveća stambena zgrada u Hrvatskoj. Ispred Mamutice nalazi se plato, dnevni boravak Mamutice. Na njemu se nalazi sve što čovjeku treba – lokali, trgovine, knjižnica, pošta, banka, ljekarna, čak i kazalište, a ispod platoa nalaze se garaže.

U naselju su dvije ulice - Ulica Božidara Magovca te Ulica Nikole Kopernika. U 70-im godinama 20. stoljeća ulice su dobivale imena tematski vezana za astronomiju i zrakoplovstvo što je potaknuto čovjekovim sljetanjem na Mjesec 1969. Tako je Ulica Božidara Magovca nosila ime Aleja Viktora Bubnja, jugoslavenskog generala zrakoplovstva, no imena su promijenjena u 90-ima. Zanimljivo je da Travno i park Mamuticu okružuju ulice koje nose nazive država koje su prve priznale Hrvatsku kao samostalnu državu – Ukrajinska, Islandska, Vatikanska i Ulica Savezne Republike Njemačke, koja se nalazi na zapadnoj granici parka. Ta je ulica vrlo prometna te važna za prvi dojam posjetilaca u vezi s izgledom Novog Zagreba jer tom prometnicom dolaze u Zagreb turisti iz pravca aerodroma. Park Mamuticu trebalo bi urediti tj. bolje osmisliti sadržaje (npr. urediti pješačke staze kroz park).

Južni i najveći dio Plave potkove obuhvaćaju zelene površine Lakun i Bračak, koje su površinom slične površini Bundeka. Parkovi su dobili imena po starim toponimima, mnogima nepoznatima, ali koji bi se svakako trebali zadržati kada se jednog dana zelene površine urede u parkove prema viziji graditelja Novog Zagreba. Na prostoru Lakuna nalaze se Gradski vrtovi, gdje mnogi građani sade svoje voće i povrće. Jedan je mali dio parka otvoren za javnost, no u ostatak parka imaju dozvoljen ulaz samo oni koji posjeduju svoj vrt. Pored Lakuna nalazi se Dom za starije osobe Sveta Ana, a istočno se pruža pogled na Mamuticu. Kada bi se park dodalo još nekoliko klupica i nadstrešnica, park bi svakako živnuo, pogotovo za toplih ljetnih dana kada bi ljudi tamo mogli uživati u dijelu prirode odsječenome od samoga grada.

Park Bračak velika je neuređena livada južno od Sigeta, ali mogao bi postati puno više uz dobru viziju. Budući da je preko jednoga dijela parka sagrađen stadion nogometnog kluba Hrvatski dragovoljac, ostatak bi se prostora mogao iskoristiti tako da se tamo napravi niz igrališta zelenim rješenjima. Tako bi se sačuvala zelena površina, a prostor bi imao svoju namjenu. Kako je Jarun bitan za veslanje u Zagrebu, tako bi se Bračak mogao koristiti za sportove koji se igraju na travi. Nažalost, tu su kroz godine građeni brojni objekti koji svojim položajem zatiru viziju i narušavaju tok cjelokupne Plave potkove (npr. autopraonica). Upravo zato treba upoznati Zagrepčane s ovim zelenim površinama, jer iako nisu u potpunosti uređene nude ogroman potencijal te bi u budućnosti mogle postati vrlo popularne. Tako bi se velika livada mogla koristiti za razne, ponajprije rekreacijske namjene, a mnogi veliki gradovi također imaju takav prostor sačuvan u svojoj infrastrukturi. Ovi parkovi danas dobrim dijelom stoje neiskorišteni, ali polako se u gradu budi svijest o potencijalu koji oni predstavljaju.

Park mladenaca nalazi se u naselju Siget i proteže se cijelim graničnim dijelom prema Trnskom, od Super Andrije do Avenije Dubrovnik. Zanimljivo je da kvart Siget i Trnsko nisu odijeljeni prometnicom, već je Park mladenaca prirodna granica između tih dvaju kvartova. Park je dio Plave potkove koju čini 9 ha zelene površine i uređen je prema projektu krajobraznog arhitekta Smiljana Klaića. Ime se parka prvi put spominje 1967. godine, kada su mladenci u parku zasadili prvo drvo nakon sklapanja braka. Mladenci su trebali uplatiti određeni iznos, izabrati vrstu drveta i zasaditi ga sami ili biti prisutni tijekom njegove sadnje, a njihova imena upisivala su se u knjigu parka. U parku su posađena brojna stabla poput japanske trešnje, javora, breze, kestena i mnogih drugih. Zadnje drvo posađeno je 1978. godine, a u 10 godina posađeno je oko 8.000 stabala. U parku postoji i brončana skulptura mladenaca koja je djelo akademskog kipara Stipe Sikirice.

Super Andrija naziv je stambenog nebodera koji se nalazi u gradskom naselju Siget i jedan je od najvećih stambenih nebodera u Zagrebu pa zbog toga mnoge podsjeća na Mamuticu. Djelo je arhitekta Miroslava Cantinellija, a građen je u stilu brutalizma. Zgrada je izgrađena 1973. godine. Kao neformalni uzor Super Andriji navodi se Unité d’Habitation, velika stambena zgrada u Berlinu, arhitekta Le Corbusiera. Međutim, stambeni neboderi slični Super Andriji postoje i u Beču pod nazivom Alt Erlaa. U blizini zgrade nalazi se veliki otvoreni parking za stanare, dok su u prizemlju smješteni manji poslovni prostori. Budućnost parka ugrožena je izgradnjom prometnice njegovim zapadnim dijelom. Prijedlog je da park uredi kako bi dobio dodatnu vrijednost i privukao bračne parove na fotografiranje.